أحوال الصالحين
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: 'Uskoro će najbolja imovina muslimana biti stado za kojim će on ići po vrhovima brda, mjestima gdje pada kiša bježeći sa svojom vjerom od smutnji.'“ Buhari
عن أبي سعيد الخدري -رضي الله عنه- قالَ: قالَ رسولُ اللهِ -صلى الله عليه وسلم-: "يُوشَكُ أنْ يكونَ خيرَ مالِ المسلمِ غَنَمٌ يَتَّبعُ بها شَعَفَ الجبالِ، ومواقعَ القطرِ يَفِرُّ بدينِهِ من الفتنِ".
شرح الحديث :
Hadis ukazuje na vrijednost osamljivanja u vremenima iskušenja, osim u slučaju ako čovjek može da izmijeni nešto. Tada mu je obaveza da se trudi u otklanjanju onoga što ne valja, i zavisno od mjesta i stanja, može da bude pojedinačna i kolektivna obaveza. Kada nije vrijeme iskušenja, onda se ulema razilazi po pitanju da li je osamljivanje bolje ili je bolje miješanje sa ljudima. Odabrano mišljenje jeste da je miješanje bolje osim u slučaju da se čovjek plaši grijeha. Bježeći sa svojom vjerom od smutnji: tj. čovjek će pobjeći čuvajući svoju vjeru od iskušenja. Upravo zbog toga, čovjeku je naređeno da se iseli iz zemlje širka u zemlju islama, iz zemlje grijeha u zemlju gdje se drži do vjere. Isto je i kada se promijene ljudi i vremena. Pogledati: Fethul-Bari, 1/100., Umdetul-Kari, 1/263., Šerhu rijadis-salihin, Ibn Usejmin, 3/510.